Informacije o čaju
Biljni čaj Paprena menta
Paprena menta (znanstveno ime Mentha x piperita je vrsta iz skupine usnatica. Vjerojatno je križanac između klasaste mente ( M.spicata) i vodene mente (M.aquatica), ali nije točno dokazato među kojim je vrstama križana.
Krajem 17. Stoljeća ju je opisao švedski biolog Carolus Linnaeus. Prvo ju je uvrstio u sistem kao samostalnu vrstu, da bi kasnije otkrili da je hibrid. Pored kamilice je najpopularnija i najpoznatiji ljekovita biljka. U povjesti je već u 9. Stljeću neki menih razglasio da bi prije izbrojao iskre u plameniku nego njenu svestranost. Stoljećima je već poznata kao začin i lijek. U Sredozemlju su već paprenu mentu uzgajali Egipćani i Grci te su je radi njenog oštrog mirisa upotrebljavali kao sredstvo za draženje i očuvanje živaca. Također je dio grčke mitologije. Po legendi je u početku bila nimfa i Plutonova ljubavnica. Kad je njegova žena Persefona otkrila taj skriveni odnos, u trenutku ljutnje ju je začarala u nisku biljku. Pluton joj nije mogao otkloniti čaroliju, zato je mentu obdario s slatkim mirisom, da zamiriši svaki put kad se njeni listići zgužvaju.
Pripravci od paprene mente pomažu pri olakšanju želučanih tegoba, prepriječuju razmnožavanje neki vrsta bakterija te pri upotrebi na koži ili udisavanju umiruju mišiće. Ljekovitost je posljedica sadržaja kao što je mangan, vitamin C i A, vlakana, kalcija, željeza, folata, kalija, triptofana, magnezija, omega-3 mastih kiselina, riboflavina i bakra.
Priprema
U šalicu stresemo 1 do 2 čajne žličice čaja paprene mente, prelijemo ga s vrelom vodom te nakon 5- 10 minuta procijedimo.